Atlantik
Predstojeća sezona uragana na Atlantiku koja počinje 1. lipnja i traje do 30. studenog trebala bi biti znatno različita u usporedbi s protekle tri sezone koje su imale iznadprosječan manjak tropskih sustava. S 2016. stvari će se vratiti u normalu ili čak i iznad normale.
Kad je riječ o Atlantiku normalna sezona ima 11 imenovanih oluja, 6 od njih postanu uragani, a od tih 6 2 postanu uragani 3. ili više kategorije (major hurricane).
Rana predviđanja i analize koje su izvršili stručnjaci s nekoliko prestižnih američkih sveučilišta vode do zajedničkog zaključka kako se u 2016. godini neće dogoditi repriza protekle tri godine tropske aktivnosti, a sve zahvaljujući rastućem fenomenu – La Nini u ekvatorijalnom dijelu Tihog oceana.
Njihova predviđanja kažu da će biti čak 15-18 imenovanih oluja, od kojih 8 do 11 uragana te 3 do 5 velikih uragana.
Glavni faktor utjecaja na vrijeme diljem svijeta u 2015. i dijelu 2016. je fenomen El Nino zbog kojeg je površina Tihog oceana u ekvatorijalnom dijelu bila rekordno topla.
Kako idemo prema ljetu, tako i El Nino slabi i svoje mjesto prepušta suprotnom efektu, La Nini.
Ona ima brojne utjecaje na globalne vremenske prilike pa tako i na tropsku aktivnost na Atlantiku. Strujanje zraka koje je prisutno za djelovanja ovog fenomena ide u korist aktivne tropske sezone na Atlantiku, jer slabe visinski vjetrovi koji onemogućavaju nastanak i razvoj uragana.
Drugi faktor je temperatura same vode, ali ovaj put u sjevernom Atlantiku. Kao što postoji El Nino na Pacifiku, tako i Atlantik ima nešto što se zove Atlantska multidekadska oscilacija (AMO). Kao što i sam naziv kaže, ovaj se trend mijenja vrlo polagano, desetljećima. Nije “hirovit” kao El Nino i La Nina na Pacifiku. Od sredine 90-ih AMO ima pozitivan trend, što je pomoglo porastu uraganske aktivnosti na Atlantiku u proteklih 20 godina.
Trenutni trend ide u suprotnom smjeru – hlađenja Atlantika, a tek treba vidjeti da li će ovaj AMO trend biti samo privremen ili početak nekog trajnijeg zahladnjenja.
Ovo zahladnjenje imat će utjecaj i na sezonu uragana na Atlantiku.
S jedne strane jačanje La Nine omogućit će jaku sezonu, a s druge strane AMO teži hlađenju te će sigurno ograničavati ili čak i onemogućavati nastanak tropskih sustava na otvorenom oceanu, u već poznatim regijama nastanka.
Topla površina bit će prisutna na Karibima, u Meksičkom zaljevu te uz atlantsku obalu SAD-a, što stvara zabrinutost, zbog činjenice da će tropski sustavi direktno udarati na kopno.
Istočni Pacifik
El Nino je istočnom Pacifiku donio mnogobrojne uragane, a najjača je bila Patricia s udarima vjetra blizu 400 km/h uz meksičku obalu. Samo zahvaljujući izvrsnom sustavu informiranja i upozorenja nitko nije stradao. Postala je najjači tropski sustav na zapadnoj hemisferi, s tlakom u centru od 879 hPa.
Za razliku od 2015. godine (13 uragana, 9 velikih), 2016. će biti malo tiša, jer se La Nina i tropska aktivnost na Pacifiku baš i “ne vole”. Uostalom glavno gorivo uraganima je topla površina, a La Nina ne nastaje kad je površina oceana iznadprosječno topla, već iznadprosječno hladna. Tu je i prisutnost visinskog vjetra u atmosferi koji će dodatno onemogućavati razvoj tropskh sustava.
La Nina još nije zavladala, tek se ušlo u prijelazno razdoblje. Njeno jačanje očekuje se od jeseni, a do tada itekako su mogući uragani na istočnom Pacifiku.
Prognoza je 14-7-3, a svakako će biti zanimljivo vidjeti što će od svega biti ne samo na Atlantiku i istočnom Pacifiku već i na preostalim područjima s tropskom aktivnosti u svijetu.
